Svugdje su ovih dana ponovno zaječala školska zvona, pa tako i kod nas. 'Od sva se četiri vjetra' paulinci sakupiše da bi započeli novu školsku godinu. Svečanom sv. misom „Veni Sancte Spiritus“, zajedno s našim odgojiteljima, profesorima i roditeljima, ušli smo u novu školsku 2010./2011. godinu. Lijepo je bilo doma, no lijepo se vratiti starom društvu (i novim obvezama). Iako je od kolijevke pa do groba najljepša kolijevka, ipak smo puno elana i optimizma zauzeli učeničke klupe. Nakon svete mise predstavljeni su novi profesori, kao i učenici prvoga razreda, kada im je na simboličan način predana bilježnica i olovka uz želje za sretan početak i marljiv rad.

Radujmo se stoga dok smo mladi đačka je himna koju smo ovih dana mogli čuti u našim školama. Raduju se i maturanti Paulinuma, koji završiše svoje srednjoškolsko obrazovanje. Raduju se, ali ne bez trunke sjete i nostalgije za danima i godinama koji su sad iza njih. Post iucundam iuventutem – nakon bezbrižnog mladenaštva čeka ih neizvjesna budućnost; upisi na fakultete, polaganje prijemnih, potraga za smještajem, briga o samome sebi… To je prijelaz u jedan realni svijet, koji će neki možda ocijeniti i kao surovi. Ali, kako kaže himna: vita nostra brevis est, život naš je kratak i zaista ga treba iskoristiti, dati sve od sebe i ostvariti svoje snove.

Ovih dana naši 'veterani' polažu ispite iz maturalnih predmeta. Nakon toga odlaze na zasluženi odmor, a onda u nove životne avanture. Ovom prigodom čestitamo im na njihovim uspjesima, zahvaljujemo im na prijateljstvu, na lijepim uspomenama i na životu kojim su ostavili traga među nama. Semper sint in flore!

Zadnji naš izlet u ovoj školskoj godini bio je posjet župnoj zajednici na Kelebiji. Na poziv župnika vlč. Karolja Sunđi i župnog vikara vlč. Ištvana Žolnai sudjelovali smo na misi koju je predvodio rektor mons. Josip Mioč zajedno s odgojiteljima. Na misi je pjevao sjemenišni zbor Schola cantorum, a svjedočanstvo svog poziva i života u Paulinumu dali su maturanti Benjanim Sunjug i Petre Kalev. Lijep susret s vjernicima Kelebije nastavio se i nakon mise za bratskim stolom. Kako nas je Bog taj dan obdario ili lijepim vremenom nakon dugog kišnog razdoblja, mogli smo zaigrat i nogomet s domaćom reprezentacijom. Ostala ne-nogometna čeljad mogla je uživati u prirodi, šetnji ili lješkariti se u hladovini. Još jednom, velika hvala domaćinima na ugodnom i radosnom susretu.

U četvrtak, 13. svibnja, na blagdan Spasova, nismo imali predavanja i to smo iskoristili za jednu malu avanturu. Ne živimo u planinama, nema većih uzvisina u Vojvodini, a nama je baš proradio alpinistički duh. Prigoda za to bila je najviša 'planina' u Subotici – toranj gradske kuće. Na visini iznad gradskih dimnjaka vidjeli smo našu ravnicu. Pomoću teleskopa montiranih na tornju, mogli smo detaljno osmotriti naš grad kao na dlanu: katedralu, sinagogu, franjevačku crkvu, biblioteku, itd. Iako se među nama uvijek nađe i superjunaka, nitko se nije htio okušati u letenju. Iako fizika ne ide baš svima, dobro znamo Newtonove zakone gravitacije. Po povratku na 0 nadmorske visine, ipak smo zaključili da je najljepše i najsigurnije prizemljiti se.