Rektor malog sjemeništa „Paulinum”  i ravnatelj Biskupijske klasične gimnazije „Paulinum”,  mons. mr. art. József Miocs, papinski prelat i naslovni opat, preminuo je u subotičkoj bolnici u jutarnjim satima 24. svibnja, u 82. godini života i 55. godini svećeništva.

Monsinjor Miocs rođen je u Kuli 16. travnja1942. godine, od oca Stanislava i majke Éve. Studij teologije pohađao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 1961. do 1969. godine. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1968. u Subotici. Dana 25. srpnja 1968. imenovan je misnikom u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Bečeju, gdje je djelovao do 1. srpnja 1969. Župnim vikarom u Župi sv. Terezije Avilske u Subotici imenovan je 15. kolovoza 1969., a nešto kasnije i bilježnikom u Biskupijskom ordinarijatu. Nastavnikom pjevanja u gimnaziji „Paulinum“ imenovan je 4. rujna 1970. i prvim prefektom malog sjemeništa. Radi nastavka studija crkvene glazbe upućen je u Zagreb 12. rujna 1973. Članom Liturgijskog vijeća za svetu glazbu imenovan je 27. veljače 1974. Studij na institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu završio je 25. lipnja 1975. uz titulu „artifex musicae sacrae“. Bio je profesor glazbe i crkvenog pevanja u gimnaziji „Paulinum“, te ravnatelj zbora u katedrali – bazilici sv. Terezije Avilske. Pomoćnim duhovnikom malog sjemeništa imenovan je 22. kolovoza 1975. Od 1. veljače 1980. je proravnatelj, a od 5. studenog iste godine ravnatelj „Paulinuma“.

Rektorom sjemeništa imenovan je 15. studenog 1988., a braniteljem siromašnih bio je od 9. studenog 1989. do 31. listopada 1991. Biskupski konzultor je bio od 30. studenog 1989. do 25. svibnja 1995. Naslovnim kapelanom Njegove Svetosti imenovan je 6. srpnja 1992. Članom Prezbiterijskog vijeća i Vijeća za liturgijsku glazbu imenovan je 11. ožujka 1996., a članom Vijeća za sjemeništa BKJ 10. listopada1998. Na čast prelata Njegove Svetosti imenovan je 23. rujna 2004., a opatom sv. Marije od Szőrega 15. travnja 2013. Bio je član IAH – Svijetskog himnološkog društva, CEDAME – Europskog crkvenog glazbenog društva, Mađarskog društva crkvenih glazbenika i Hrvatskog društva crkvenih glazbenika. Bio je i skladatelj te je skladao „Missu Theresijanu“ (Misa sv. Terezije – za jednoglasno i višeglasno pjevanje). Objavio je slijedeća djela: Pjevajte Gospodinu (zbirka višeglasnih djela), Orgulje Subotičke biskupije, Psalmi (za pjevače). Među brojnim drugim nagradama, odlikovan je i Viteškim križem mađarskog reda za zasluge.

Tko to još ne voli pjevati ,,Hosana’’ na Cvjetnicu i ,,Aleluja’’ na Uskrs?! Da bi postojala ova dva poklika, moralo je biti i onoga ,,Raspni ga’’ na Veliki Petak. Iz ljubavi prema svijetu svoj ovozemaljski život Isus je završio teškom mukom, te smrću na križu. ,,Jer je Bog tako ljubio svijet da nam je dao svog jedinorođenog Sina, da svaki koji u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni’’. (Iv 3, 16)  Uz njega skoro nitko nije ostao, svi su se njegovi najbliži razbježali i ostavili ga samoga. Mislili su da je ovoga puta zlo uspjelo pobijediti dobro. Međutim, to se nije dogodilo. Isus je nakon tri dana uskrsnuo od mrtvih. Događaj njegova uskrsnuća predstavlja najvažniji trenutak povijesti čovječanstva – Život je pobijedio smrt. Radosna vijest uskrsa prvo je bila naviještena Isusovoj majci i pobožnim ženama koje su ga pratile.

Ova činjenica je veoma bitna, jer žena u Starome zavjetu nije mogla biti svjedokom. Krist na ovaj način obznanjuje davno zaboravljenu istinu: muškarac i žena su jednaki u svom dostojanstvu pred Bogom! Istoga dana, Spasitelj  se u tjelesnom obliku ukazuje svojim učenicima i tako raspršuje njihovu nevjeru. Gospodin šalje Duha Svetoga na apostole, koji primaju dar jezika i odlaze po svem svijetu šireći poruku Evanđelja, što je i dan – danas obveza svih kršćana. Kristova muka i križ putokaz su nam k vječnom Uskrsu. Dakle, prigrlimo svaki svoj križ i pođimo za Njim, kako bismo imali vječni život i bili uvijek u Spasiteljevoj blizini.

Antonij Kontra

Liturgijski kalendar 25. travnja slavi dan sv. Marka, jednog od četiru evanđelista. Sveti Marko nakon što se pristupio apostolima, najprije je bio sljedbenik sv. Petra apostola, a zatim sljedbenik sv. Pavla na njegovim misijskim putovanjima. Ipak sv. Marko je bio najvjerniji sv. Petru. Pošto su rimljani i apostoli vidjeli da je sv. Petar ostario, zamolili su sv. Marka da napiše ono što je sv. Petar njima navjestio. Sv. Marko je bio osnivatelj Aleksandrijske crkve i prvi biskup toga grada, gdje je kasnije podnio mučeničku smrt. Njegovi smrtni ostaci su kasnije odnešene u Veneciju gdje do danas ne samo venecijanci, nego ga cijela Crkva slavi. Sjemeništarci „Paulinuma“ svake godine na poseban način slave dan sv. Marka, prije svega jer je jedan od najvećih svetaca i pisaca evanđelja, a zatim jer njegovo časno ime nosi naš duhovnik mons. Marko Forgić. Toga dana uvijek imamo zajedničku svetu misu i zajednički agape, kojim nas časti naš duhovnik.

U velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici, 27. ožujka obilježena je 150. obljetnica rođenja biskupa Lajče Budanovića. Otac i majka biskupa Budanovića bili su Albe i Đula, a živjeli su u u Bajmaku, gdje je Lajčo završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Subotici i Kalači,  potom odlazi na bogosloviju. Za svećenika je zaređen 1897. godine. Bio je na službi u Santovu, Kaćmaru, Subotici, Novom Sadu, Somboru, Beregu i Baji, a 1920. godine je imenovan župnikom središnje subotičke župe sv. Terezije Avilske. Kao svećenik, bavio se prije svega pastoralno-duhovnim radom. Sastavio je molitvenik Velika slava Božja, kao i još nekoliko drugih molitvenika. Brinuo je za siromašne radnike i materijalno pomagao vjernike u školovanju djecu. Administratorom Bačke apostolske administrature imenovan je 1923. godine, a za biskupa je zaređen 1927. Prva briga bila mu je odgoj budućih svećenika. U prvoj godini upravljanja Bačkom apostolskom administraturom otvorio je mala sjemeništa u Baču i Senti, koja nisu bila dugog vijeka. Konačno je 1938. godine, u zgradama svoje zaklade u Subotici, otvorio malo sjemenište Paulinum, jer je tome, kao i mnogim drugim njegovim planovima, na put stao Drugi svjetski rat. Bavio se i uređivanjem Bačke administrature, te je ustanovio Senat crkvenih općina i sastavio Codex Bačiensis – Bački zakonik. Izgradio je mnoge crkve: na Paliću i Kelebiji, u Dudovoj šumi, Maloj Bosni, Đurđinu, Bačkom Petrovcu, Feketiću, Apatinu i na mnogim drugim mjestima. Započeo je izgradnju katedrale – današnje crkve Uskrsnuća Isusova u Subotici – ali je na put tom poduhvatu stao rat. Također je planirao otvoriti i bogosloviju, ali u tome nije uspio. Djelovao je i na kulturnom području. Zbog toga je, u želji da osnuje katoličko-hrvatski dom, počeo kupovati zgrade u Subotici. Osnovao  je Subotičku maticu, koja je trebala postati središnjom kulturnom institucijom bunjevačkih Hrvata. Osniva također i Zakladu biskupa Budanovića, a njezinu imovinu stavlja pod upravu Subotičke matice. Bio je i dobar poznavatelj prava, kako crkvenog tako i civilnog, te je više puta branio svoje ustanove pred crkvenim i svjetovnim sudovima. Jednu od parnica je i opisao u svojoj knjizi Lukno ili kongrua. Bavio se i književnim radom, a najviše je pisao za Neven i Subotičku Danicu. Za vrijeme rata nije mogao vršiti svoju upraviteljsku dužnost, a 1944. imenovan je generalnim vikarom za dio nadbiskupije. Administratorom ponovo postaje dvije godine nakon toga, odlukom nuncijature u Beogradu. Komunističke vlasti progonile su Crkvu, oduzele joj skoro svu imovinu, zabranjene su crkvene i nacionale udruge, a i sam biskup je fizički napadnut u Somboru 1952., kada je trebao krizmati. Na kraju, biskup Lajčo Budanović umire 1958. godine u Subotici u 85. godini života, izmoren trudom i radom za dobrobit povjerenog mu naroda Božjeg, te počiva u katedralnoj crkvi svete Terezije Avilske u Subotici.

Blagdan svetog Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije i poočima Isusa Krista, slavi se 19. ožujka. Sveti Josip je bio kraljevskog podrijetla, „sin Davidov“, iz čijeg je roda trebao potjeći Mesija. Radio je kao stolar, tesar, drvodjelac. Evanđelist sveti Matej spominje ga kao pravednika (Mt 1,19). Živio je s Marijom Djevicom kao brižan čuvar obitelji i pošten čovijek. Papa Pavao VI. je pisao: „Očinstvo svetog Josipa se pokazalo u tome, da je on položio svoj život tajni utjelovljenja, svetoj obitelji, vjerničkoj ljubavi a svoje sposobnosti je stavio u službu Mesije.“ Vjernici su ga jako cijenili i štovali. Zato su danas mnoge crkve, škole, institucije, društva i udruge nazvali po njemu.

U „Paulinumu“ Dan sv. Josipa  se slavi sa posebnom pažnjom, prije svega radi Časnog Sveca, a zatim i radi toga, što naš Ravnatelj nosi njegovo ime. Svake godine u predvečerju svetkovine paulinci priređuju prigodni program u čast sv. Josipa. Na sam dan se služi u sjemenišnoj kapeli svečana sveta misa, i blagdansko je raspoloženje. Naša zajednica uvijek rado čeka taj dan jer je ispunjen bogatim sadržajima.

Završavaš osmi razred i razmišljaš o dalnjem školovanju. Ako si aktivan u župi, možda osjećaš klicu Božijeg poziva, odnosno želiš svoje školovanje nastaviti na temeljima kršćanske kulture, zatim želiš stjecati znanje iz mnogih zanimljivih predmeta? Dođi i postani dio zajednice „Paulinuma“! Ukoliko si zainteresiran, obrati se svećniku, vjeroučitelju, kantoru ili crkvenom službeniku i oni će ti dati upute. U dogovoru sa Upravom Gimnzije i sjemeništa (kolegija) „Paulinum“, možeš doći pogledati zgradu, prostorije, školski program, dnevni red i pitati što god te interesira.

Paulinum je zgrada u kojoj su smješteni internat i škola. Škola je akreditirana kao Biskupijska klasična gimnazija. Predmeti su isti kao i  u drugim gimnazijama, osim što je naglasak na klasičnim jezicima i klasičnoj kulturi, vjeronauku i povijesti. Nakon položene mature, može se upisati bilo koji fakultet, napose filozofsko – teološki. Osim što „Paulinum“ nudi intelektualnu formaciju, velik je naglasak na kršćanskoj vrijednosti i na duhovnoj formaciji. To znači, da „Paulinum“ poučava, odgaja i jedina je takva katolička institucija na našim prostorima, u koju se mogu upisati u gimnaziju osim dječaka i djevojke.

Sve detaljne informacije u vezi upisa i potrebnih dokumenata možeš pitati putem

telefona: +381 (0)24 555- 340,  zatim e-maila: Ova e-mail adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili JavaScript

Sve što te zanima možeš naći i na web stranici : www.paulinum.edu.rs

Budi hrabar i odlučan! Radujemo se Tvome dolasku!

Drugo polugođe već je uveliko u toku, te se „maturanti osnovnih škola“ pripremaju za završne ispite i razmišljaju gdje će nastaviti svoje školovanje. Zato su i ove godine učenici Biskupijske klasične gimazije „Paulinum“ sa svojim profesorima krenuli obilaziti osnovne škole i promovirati svoju školu. Promocije su se već održane u nekoliko škola u Subotici, na hrvatskom i mađarskom jeziku, uz prigodne muzičke točke. Također, pored osnovnih škola, svoju gimnaziju su prezentirali i na susretu krizmanika u Totovom Selu. Učenici tako žele privući pažnju djece i roditelja, jer je „Paulinum“, kao jedina katolička škola u Srbiji, značajna institucija koja daje odlične temelje za upis na bilo koji fakultet.

Počela je korizma, priprava za najveći kršćanski blagdan – Uskrs. Da bismo se pripravili za svetkovinu uskrsnuća, važno je da se što više posvetimo Bogu u molitvi i odricanju. Naši sjemeništarci se također pripremaju, te svaki tjedan mole križni put i posvećuju se molitvi. Duhovnik ih podstiče da redovito idu na ispovijed, a naročito u ovo vrijeme pokore, te se svakog petka molimo i pripravljamo za ispovijed i svetu misu. Tijekom korizme, paulinci vrijedno uče kako bi zaradili dobre ocjene, jer kraj školske godine nije daleko, a Uskrs će, kao i uvijek, proslaviti kod kuće sa svojim bližnjima.

Na Čistu srijedu u ranim jutarnjim satima okupili smo se u našoj kapeli da bi smo počeli jedno od najsvjetijih crkvenih razdoblja, korizmu. Svetu misu je predslavio rektor. Rektor je u svom nagovoru istaknuo evanđeosku poruku, da u korizmenom vremenu, prije svega, trebamo više se moliti, zatim žrtve činiti i milostinju dijeliti, imati više osjećaja za naše blžinje.  U korizmenom vremenu u „Paulinumu“ se ne drži samo križni put, nego u ovo crkveno doba imamo i druge pobožnosti, duhovne nagovore, adoracije i eksorte.

Bili smo na izložbi  slika i oltarskih portreta, koje su izradili članovi slikarske obitelji Schöfft. Ova obitelj  slikarstva bila je najpoznatija u drugoj polovici XVIII. vijeka do početka XIX.stoljeća. Od triju generacija slikara najstariji članovi su uglavnom slikali samo oltarne slike, a kasnije generacije već i razne portrete. Obitelj Schöfft je bila veoma cjenjena u svoje doba na teritoriji današnje Vojvodine, Hrvatske, Mađarske i Rumunije. Na njihovim slikama prevladala je kasni barokni stil, a zatim klasicizam do romantizma. Među izloženim slikama nalazi se i oltarska slika Schöffta subotičke katedrale sv. Terezije.