Čija je kuhinja najbolja? Vjerujem da bi se većina složila da je mamina. No, kako ne možemo sve mame dopremiti k nama, nastojimo uživati u kulinarskim specijalitetima koji izlaze iz naše novoobnovljene kuhinje. Cijelo ljeto su vrijedni majstori radili da bi prije koji dan zamirisalo prvo jelo. Za to vrijeme, dok nismo imali kuhinju, srdačno nam je svoja vrata otvorio Dom učenika u Subotici, gdje smo gotovo mjesec dana objedovali. Osjećamo veliku dužnost ovim putem zahvaliti našim dobročiniteljima, g. Robertu Đivanoviću, ravnatelju doma učenika i profesorici Tereziji Lazarević, zamjenici ravnatelja, što su nas tako lijepo primili, ugostili i prihvatili kao svoje učenike. Od srca im velika hvala!

Ima li u svemiru „malih zelenih“ ili ih nema, mogli smo ispitati prošloga tjedna. Zahvaljujući našem profesoru fizike dr. Koczó Ferencu, koji se osim fizike bavi i astronomijom, te posjeduje izuzetno moćan teleskop, uperili smo pogled u neizmjerna svemirska prostranstva. Spomenik ispred katedrale poslužio je kao dobro uporište našim svemirskim avanturama. Nebo je bilo idealno vedro, mjesec pun, a Jupiter gotovo rukama dohvatljiv. Najprije smo stupili na površinu Mjeseca i prošetali njegovim krajolicima. U tren oka skoknuli smo i do Jupitera te obišli njegove vjerne satelite. Profesor nam je bio izuzetno dobar vodič na ovom putovanju, te smo saznali mnoge zanimljive podatke. Nismo uspjeli vidjeti „male zelene“, no svakako ne manjka nam onih koji povremeno znaju „past s Marsa“. Još jednom zahvaljujemo profesoru na divnoj astronomskoj večeri. Zaista je bilo zapanjujuće proviriti u taj divni Božji svijet.

Subotička biskupija bila je domaćin susreta Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda, kada su se okupili biskupi Srbije, Makedonije i Crne Gore. Među ovim biskupima četvorica njih su svoje mlade dane proveli u sjemeništu Paulinum. Tom prigodom, 7. listopada, na blagdan Kraljice Krunice, skopski biskup mons. dr. Kiro Stojanov predvodio je svetu misu u našoj kapeli. U kratkom nagovoru izrazio je važnost moljenja krunice i svima nama stavio ju na srce. Nije sakrio ni radost zbog mnogih promjena i obnova koje su učinjene u zgradi Paulinuma. Biskup nas je također potaknuo da ustrajemo na našem putu, jer samo je u Bogu najveća radost.

Paulincima je već postala tradicija početak školske godine označiti izletom na Palić. Tim više je zanimljivije jer su u to vrijeme Berbanski dani. Bivši gradonačelnik Imre Kern veoma nas obradovao darovavši nam besplatne bonove za hranu i piće. Još jednom mu se zahvaljujemo što nas je srdačno počastio, te mu se preporučamo i za narednu godinu. Nakon okrijepe nastavili smo šetnju obalom našeg subotičkog „mora“, pokazujući njegovu ljepotu novoj subraći, koja su nam se ove godine pridružila.

Ove školske godine, zgrada Paulinuma obogaćena je sa osam novih učenika, sjemeništarca. Šest učenika u prvom razredu, novi član u drugom, i jedan u trećem razredu. U prvom razredu su: Silvester Pelhe (Mala Bosna), Tomislav Mijatov Vojnić (Tavankut),  Szenád Emra (Subotica), Füstös Mihály (Senta), Csáp Ervin (Dobričevo), Bata Szabalcs (Totovo selo). U drugom razredu: Bajusz Endre (Senta). U trećem razredu: Palatinus Alen (Lukino selo). Svim novim članovima naše zajednice želimo lijep i sretan početak školske godine.

Tko prođe pokraj sjemeništa 'Paulinum' ne može ne zamijetiti novi sjaj kojim je zablistala netom obnovljena zgrada. Osim što je kompletno završena izolacija i uređena fasada, promijenjeni su i prozori. Hodnici i prostorije dobili su nov, svježiji izgled. Kuhinja je u fazi potpune obnove i radovi su već pri kraju. No, iako je velik dio obnove priveden kraju, ostalo je još mnogo toga što čeka svoj red i neka 'bolja vremena'. Zahvaljujemo svim dobročiniteljima na pomoći.

Svugdje su ovih dana ponovno zaječala školska zvona, pa tako i kod nas. 'Od sva se četiri vjetra' paulinci sakupiše da bi započeli novu školsku godinu. Svečanom sv. misom „Veni Sancte Spiritus“, zajedno s našim odgojiteljima, profesorima i roditeljima, ušli smo u novu školsku 2010./2011. godinu. Lijepo je bilo doma, no lijepo se vratiti starom društvu (i novim obvezama). Iako je od kolijevke pa do groba najljepša kolijevka, ipak smo puno elana i optimizma zauzeli učeničke klupe. Nakon svete mise predstavljeni su novi profesori, kao i učenici prvoga razreda, kada im je na simboličan način predana bilježnica i olovka uz želje za sretan početak i marljiv rad.

Radujmo se stoga dok smo mladi đačka je himna koju smo ovih dana mogli čuti u našim školama. Raduju se i maturanti Paulinuma, koji završiše svoje srednjoškolsko obrazovanje. Raduju se, ali ne bez trunke sjete i nostalgije za danima i godinama koji su sad iza njih. Post iucundam iuventutem – nakon bezbrižnog mladenaštva čeka ih neizvjesna budućnost; upisi na fakultete, polaganje prijemnih, potraga za smještajem, briga o samome sebi… To je prijelaz u jedan realni svijet, koji će neki možda ocijeniti i kao surovi. Ali, kako kaže himna: vita nostra brevis est, život naš je kratak i zaista ga treba iskoristiti, dati sve od sebe i ostvariti svoje snove.

Ovih dana naši 'veterani' polažu ispite iz maturalnih predmeta. Nakon toga odlaze na zasluženi odmor, a onda u nove životne avanture. Ovom prigodom čestitamo im na njihovim uspjesima, zahvaljujemo im na prijateljstvu, na lijepim uspomenama i na životu kojim su ostavili traga među nama. Semper sint in flore!

Zadnji naš izlet u ovoj školskoj godini bio je posjet župnoj zajednici na Kelebiji. Na poziv župnika vlč. Karolja Sunđi i župnog vikara vlč. Ištvana Žolnai sudjelovali smo na misi koju je predvodio rektor mons. Josip Mioč zajedno s odgojiteljima. Na misi je pjevao sjemenišni zbor Schola cantorum, a svjedočanstvo svog poziva i života u Paulinumu dali su maturanti Benjanim Sunjug i Petre Kalev. Lijep susret s vjernicima Kelebije nastavio se i nakon mise za bratskim stolom. Kako nas je Bog taj dan obdario ili lijepim vremenom nakon dugog kišnog razdoblja, mogli smo zaigrat i nogomet s domaćom reprezentacijom. Ostala ne-nogometna čeljad mogla je uživati u prirodi, šetnji ili lješkariti se u hladovini. Još jednom, velika hvala domaćinima na ugodnom i radosnom susretu.

U četvrtak, 13. svibnja, na blagdan Spasova, nismo imali predavanja i to smo iskoristili za jednu malu avanturu. Ne živimo u planinama, nema većih uzvisina u Vojvodini, a nama je baš proradio alpinistički duh. Prigoda za to bila je najviša 'planina' u Subotici – toranj gradske kuće. Na visini iznad gradskih dimnjaka vidjeli smo našu ravnicu. Pomoću teleskopa montiranih na tornju, mogli smo detaljno osmotriti naš grad kao na dlanu: katedralu, sinagogu, franjevačku crkvu, biblioteku, itd. Iako se među nama uvijek nađe i superjunaka, nitko se nije htio okušati u letenju. Iako fizika ne ide baš svima, dobro znamo Newtonove zakone gravitacije. Po povratku na 0 nadmorske visine, ipak smo zaključili da je najljepše i najsigurnije prizemljiti se.