Zaštitnik Subotičke biskupije je apostol sveti Pavao. Biskupijska klasična gimnazija „Paulinum“ je jedina postojeća crkvena obrazovna ustanova u našoj zemlji, koja je ime dobila po svecu zaštitniku naše biskupije. Crkva 25. siječnja slavi Svetog Pavla, apostola naroda. Na ovaj dan u sjemeništu središnji događaj je uvijek Svečana misa. Ove godine svetu misu predvodio je ravnatelj mons. Jožef  Mioč, a sumisnik je bio prefekt-odgojitelj vlč. Laslo Tojzan. Propovjedao je bivši profesor teologije Katoličkog sveučilišta „Pázmány Péter“, dr. Zoltan Rokay. On je također bio učenik među prvim generacijama koje su pohađale Biskupijsku klasičnu gimnaziju i sjemenište „Paulinum“.

Na kraju mise upriličen je kratki program, u kojoj su učenici škole nastupali. Nakon rektorova pozdrava, Bálint Gyuris je na citeri odsvirao „Dalocsku“, nakon čega je uslijedila recitacija na hrvatskom jeziku Antonija Kontra, koji je izveo pjesmu Augusta Šenoe „Oj budi svoj“. Nakon toga je uslijedila pjesma. Solist Andor Huszár otpjevao je pjesmu Čajkovskog „Uspavanka“ uz orguljašku pratnju Samuela Varge. Zatim je na mađarskom jeziku Albert Szepesi izrecitirao pjesmu Ilone Langer „Pismo svetog Pavla“. Na kraju prigodnog programa na flauti Pozder Damjan i na gitari Kontra Antonij su izveli „Allegretto” od Wilchelma Poppa.

Prije blagoslova ravnatelj se zahvalio gostima. Dan „Paulinuma” po službi, a i radi osobnog poštivanja, uzveličali su, predsjednik Vojvođanske skupštine Istvan Pásztor, tajnik Pokrajinskog sekretrijata za obrazovanje Zsolt Szakállas, Predsjednik Skupštine grada Subotice dr. Bálint Pásztor, dogradonačelnik Imre Kern, konzul Generalnog konzulata Republike Mađarske Balogh György i dekan Učiteljskog fakulteta u Subotici dr. Josip  Ivanović. Svečanost je završen sa skromnim koktelom i susretom sudionika u velikoj dvorani „Paulinuma“.

Držeći se tradicije koja je već uhodana  od otvaranja sjemeništa Paulinum, i ove godine unatoč nesigurnosti  radi epiidemije, redovno smo održali advenske večeri. Okupljeni u našoj kapeli oko Kristova oltara, razmatrali smo sa duhovnikom i gostima svećenicima o pripremama i dočeku dolazka Spasitelja svijeta.  Vrhunac tih večeri je razmatranje i svečano paljenje  svijeća uz pjesmu Aleluje. Svijeću unosi uvijek jedan maturant, koji je obučen u odjeći proroka. Iza toga je tiho razmatranje uz glazbene točke, koje izvode naši glazbenici bilo pjesmom, bilo instrumentalnim skladbama. Na zadnju večer, predvoditelj uvodi nas na Božićno slavljenje i čestita nama, našoj zajednici i našima kod kuće božične blagdane.

Zrenjaninska biskupija je dio nekadašnje stare Čanadske (Csanád) biskupije koja je nakon I. svjetskog rata podijeljena na tri biskupije.  Na Segedinsku biskupiju, na Temišvarsku biskupiju i na zrenjaninsku administraturu. Zrenjaninsku administraturu do 1971. godine upravljaju su beogradski nadbiskupi. Vatikan je 1971. imenovao domaćeg svećenika za administratora mons. Tamása Junga, koji je iste godine posvećen za biskupa.  20. studenog zrenjaninska biskupija je proslavila 50. obljetnicu samostalnosti i imenovanja biskupa Junga za voditelja administrature. Glavni celebrant na proslavi bio je mons. Paul Richard Gallagher nadbiskup, tajnik Svete Stolice za odnose s državama. Sa nadbiskupom su sumisli, domaći biskup László Német, nadbiskup Stanislav Hočevar, biskupi Slavko Večerin, Đuro Gašparović i Đuro Džudžar, te novoimenovani biskup mons.Fabijan Svalina. Izaslanik Svete Stolice u svom govoru istaknuo je, da se danas sjećamo na zbivanja,događaje, odricanja i na napornog rada tijekom pedeset godina na ovom misijskom regionu, na kojem unatoč izazova širenje Evanđelja je sačuvano i vjerno predano. Na proslavi su sudjelovali biskupijski svećenici, te svećenici gosti, uzvanici i vjernici. Našu školu i sjemenište predstavili su rektor Paulinuma i učenici paulinci zrenjaninske biskupije, koji su svojim služenjem uzveličali proslavu.

Prošlo je 500 godina od tiskanja epa „Judita”, Marka Mrulića,  hrvatskog pisca, koje je značajno djelo doba renesanse. Biblijska tema o hrabroj Juditi inspirirala je pisca da podsjeća svoj narod na hrabrost i na obranu svoje države od najezde turaka. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje pridružio se obilježenju 500. obljetnice  tiskanja prvog književno-umjetničkog djela na hrvatskom jeziku „Judite”.  Godina 2021. proglašena je godinom čitanja, godinom Marka Marulića. Marulić je rođen  1450. u Splitu, u plemićkoj obitelji Pečenić, a umro je 1524. u svom rodnom gradu. Učitelj mu je bio poznati humanista, Tideo Acciarini, a školovanje je  kasnije nastavio u Padovi. Cijeli život je proživio u Splitu i pisao na hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku. Najpoznatija djela su mu spomenuta „Judita”, zatim „Davidijada” i „Evanđelistar”. U našoj gimnaziji redovno se poučava Hrvatska renesansa i glavni predstavnik Marko Marulić, a ove godine posebno s obzirom na veliki jubilej djela „Judita”.

7. i 8. listopada tajnici Srednjo - Europskih biskupskih konferencija održali su godišnji sastanak u Subotici. Konferenciju je sazvao zrenjaninski biskup mons. Lászlo Német, predsjednik Međunarodne konferencije Sv.Ćirila i Metoda , te potpredsejdnik Europske biskupske konferencije (skraćeno CCEE.) Na svom sastanku tajnici su obradili temu, Jedinstvenosti i različitosti kulture Crkve. Na konferenciji su sudjelovali tajnici iz Hrvatske, Mađarske, Austrije, Njemačke, Albanije, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Rumunjske. Oni tajnici, koji nisu mogli doći radi pandemije, uključili su se u rad online putem. Tajnici su tijekom zasjedanja posjetili Paulinum i  imali zajedničku sv.misu u kapeli sjemeništa. Konferenciju je pripremio i vodio preč. Pastyik Robert, generalni tajnik  Međunarodne biskupske konferencije Sv.Ćirila i Metoda.

Drugi dan naše ekskurzije najprije je vodio nas za Srijemske Krlovce i to do Kapele mira. Tu nam je voditeljica Ana Olajoš protumačila povijesne događaje vezane za pobjedničku slavu protiv turaka i potpisivanja mira između velikih sila tadašnjice i turske vlasti g. 1699. Na daljnjem putu posjetili smo manastir Krušedol, koji je značajan jer se tu nalaze grobovi obitelji Branković i grobovi dvojici srpskih patriarha, među kojima  tu se nalazi sakofag patrijarha Arsenija Čarnojevića. Drugi manastir kojeg smo posjetili bio je ženski manastir monahinja Grgeteg, kojeg je car Leopold I. darivao sestrama g. 17O8. U glavni grad Beograd stigli smo u podne, upravo u pravo vrijeme, jer smo bili već gladni, ali naručeni ručak nas je čekao na Kalimegdanskom restoranu „Mikon“. Kalimegdan je zapravo već tvrđava, pa smo poslije objeda obišli tvrđavu, zidine i vidikovac sa kojeg se vidi cijela panorama i rijeke Donav i Sava. Nakon male rekreacije i odmora u Kalimegdanskom parku, nastavili smo put do Zemuna. Tu smo pogledali utvrdu i obnovljenu kulu,te stari dio grada Zemuna sa crkvama i sa starim stilskim zgradama. Zemun nam je bio zadnje mjesto naše ekskurzije. Poslije dvodnevnog obilazka mnogih značajnih mjesta, povijesnih, kulturnih i vjerskih znamenitosti, malo umorni ali prepuni vrijednih doživljaja i uspomena vratli smo se u naš Paulinum. Sve što smo vidjeli i doživjeli, popunjuje ono, što učimo u našoj gimnaziji. Zato smo zahvalni onima, koji su nam tu značajnu ekskurziju omogućili, ostvarili i finansirali.

Filip Svirčev

Učenici i profesori Biskupijske klasične gimanzije „Paulinum“  bili su 27. i 28. rujna na dvodnevnoj školsko-naučnoj ekskurziji u Novom Sadu, Fruškoj Gori, Beogradu i Zemunu. Školska ekskurzija je ostvarena dobrotom predsjednika Skupštine Vojvodine, Istvána Pásztor i tajnika obrazovanja Pokrajine Vojvodine  Zsolta Szakállas. 27. rujna rano ujutro krenuli smo za Novi Sad. Stigavši u Novi Sad  najprije smo išli u Skupštinu Vojvodine, gdje nas je dočekao tajnik obrazovanja Zsolt Szakállas sa svojim suradnicima, a zatim su nas ponudili doručkom u klubu sabornika. Iza pozdravnih riječi tajnika obrazovanja i našeg ravnatelja, protokolka i voditeljica provela nas u prosotrije skupštine. Pokazala službene dvorane, primaone, dvoranu zasjedanja i kabinet predsjednika. Tijekom vodstva tumačila nam povijest zgrade i funkcioniranje sabora. Iza posjete zgrade vojvođanske vlade, posjetili smo centar grada. Katoličku crkvu Imena Marijina, pravoslavnu sabornu crkvu sv.Đorđa, te Vojvođanski muzej. Doznali smo da je ovaj muzej najveći u Republici i da se raspolaže sa predmetima i eksponatima koji se samo tu nalaze. Ogladnjeni od hodanja i doživljaja, bogatim ručkom su nas iznenadili u Lovačkom domu u Kaću. Ovaj dom se nalazi na Lovištu usred Vojvođanskih šuma i zato smo imali priliku da se upoznamo i sa lovištem, kojeg sabornici koriste. U poslije podnim satima obišli smo Petrovaradinsku tvrđavu, zidine, utvrde, pothodnike i kule. U kasno podnevnim satima otišli smo na Frušku Goru i tamo smo prenoćili u hotel „Ceptor“.

Antonij Kontra

U povijesti Mađarske dva puta je priređen Međunarodni euharistijski kongres. Prvi puta godine 1938. kada je odžan 34. svijetski kongres i ove godine u rujnu 52. . Ideju za euharistijski kongres dala je gospođa Emilia Tamisier, koja je organizirala hodočašće u čast Euharistije godine 1874. u Avignonu. Iza toga svake godine je priređeno hodočašće u čast Presvete Euharistije. Od godine 1881. kongresi su trajali nedjelju dana. U prošlom mjesecu Svijetski kongres je održan u Budimpešti. Tijekom nedjelju dana, održane su različiti liturgijski obredi, predavanja, adoracije, pobožnosti, koncerti i sastanci duhovnih pokreta. U Paulinumu smo se uključili u kongres, našim molitvama, razmatranjima i pobožnostima. Neki su od nas išli osobno ili sa svojom župskom zajednicom ili sa mladima u Budimpeštu. Također su neki naši profesori ne samo sudjelovali, nego su bili aktivisti u raznim zadaćama. Svijetski kongres Euharistije pratili smo preko televizijskih prijemnika, pogotovo zaključnu sv. misu , koju je predslavio sv. otac papa Franjo.

Neočekivano i sa žalošču smo primili vijest o preminuću bivšeg potpredsjednika, a zatim predsjednika Pokrajinskog sabora, SANDORA EGERESIJA.  Pokojnik je počeo svoju društvenu i političku karijeru kao opozicioner, nakon promjene vlasti devedesetih godina. Bio je jedan od osnivača Saveza vojvođanskih mađara, zatim predsjednik za manjine u Vojvođanskoj vladi. Od 2000-2008. bio je potpredsjednik Vojvođanskog sabora, a od 2008-2012.godine vršio je dužnost predsjednika sabora. Na političkom planu njegov rad je bio akcentiran na mirnom suživotu naroda Vojvodine i na toleranciji među ljudima. Vrhunac njegovog zalaganja bio je podizanje spomenika nevinim žrtvama u Čurugu i da su se susreli tamo predsjednici Republike Srbije i Mađarske. Pokojnik je stupio u bliži kontakt sa vodstvom gimnazije „Paulinum“ , kada je postao potpredsjednikom Vojvođanske vlade. Redovno je posjećivao školu i sjemenište/kolegij i tako je uvidio potrebe ove institucije. Za vrijeme njegove službe, obnovljeni su razredi i namještaj škole. U humanitarnoj pomoći sjemenište je dobio redovno namirnice i higijenske potrebštine. Sándor Egeresi je sahranjen u njegovom rodnom gradu, u Bačkoj Topoli. Obred sahrane su vodili, mjesni župnik Mr.József Szakály i naš rektor Mons. Jožef Mioč. Na dan sahrane imali smo sv.misu zadušnicu i komemorilari našeg  bivšeg dobročinitelja.

Requiem aeternam dona ei Domine!

Doroslovo je selo udaljeno dvadesetak kilometara od Sombora i prvi put se spominje još u 12. stoljeću. Mjesto se razvijao  pored rijeke Mostonge i arhivski dokumenti ga u 16. stoljeću bilježe imenom Doroslototfalu. Kada su došli Turci i osvojili ovo mjesto, stanovništvo je pobjeglo. Ostalo je svega 6 srpskih domaćinstava. U 18. stoljeću naseljeno je 150 mađarskih i slovačkih obitelji koje su sagradile prvu drvenu crkvu Sv. Emerika. Današnja crkva koja je posvećena Blaženoj Djevici Mariji je najljepša u selu. Crkva ima dva tornja, dvorišno svetilište, kao i oltar na otvorenom. Mjesto je postalo najpoznatije i najposjećenije hodočasničko mjesto u Vojvodini. Najviše posjetilaca ima na Dan Male Gospe 8. rujna.

Tada je  i naša škola, Biskupijska klasična gimnazija "Paulinum" hodočastila u Doroslovo i sudjelovala na svetim misama, koju je na hrvatskom jeziku  celebrirao preuzvišeni mons. Slavko Večerin, suboticki biskup, a drugu misu, na mađarskom jeziku, služio gost iz Pečuha preuzvišeni mons. Felföldi László.
U slobodnom  vremenu obišli smo to sveto mjesto i bunarić, koji  po vjerovanju ima svetu i ljekovitu vodu.

Valentin Erdeg