Normalno je da svaki sjemeništarac pomaže na župi svom župniku kada dođe kući na slobodan vikend. Tako i ja, kad god sam kod kuće, dolazim ministrirati na svečanoj nedjeljnoj svetoj misi u 10 sati. To obično bude jednostavna pjevana misa na hrvatskom, s nekoliko ministranata, ali prošlog mjeseca imali smo posebnu proslavu.

12. rujna bio je naš patron, presveto Ime Marijino. Kako je ova svetkovina pala na radni dan proslavili smo je u nedjelju 17. rujna. Proštenje je važan događaj za svaku župu, jer tada zajednica slavi svog nebeskog zaštitnika. Ovogodišnje proštenje je za župljane novosadske župe bilo posebno. Svetu misu je predslavio beogradski nadbiskup i metropolit, dr. Ladislav Német SVD, te je  na koncu misnog slavlja blagoslovio kapelu svetoga Eugena u kripti naše crkve, njezin sedes, ambon, oltar i tabernakul.

Sveti Eugen, čije se tijelo nalazi u Futogu, izabran je za zaštitnika kapele. Izbor je pao baš na njega zbog univerzalnosti njegova štovanja. Naime, štuju ga i naša istočna braća. Vjernici jako malo znaju o njemu, a neki možda prvi put i čuju za njega. Među takvima sam i ja. Sada kad se njegova relikvija nalazi i u našoj kapeli, svi ga želimo bolje upoznati. Osim sv. Eugena, u kapeli se nalaze – u oltarnom kamenu – moći bl. Marije Petković i bl. Ivana Brennera, koji predstavljaju dva većinska naroda naše župske zajednice.

Svetu misu su uzveličali naši zborovi „Laudanti“ i „Cecilia“, koji su se još od početka ljeta spremali za ovaj veliki dan. Redovito su održavane probe, sve do posljednjeg časa, tako su zadnje dvije generalne probe održane u subotu navečer i u nedjelju prije same Euharistije.

Na misi su posluživali naši ministranti, koji svake nedjelje dolaze ministrirati, pod vodstvom ceremonijara, kapelana vlč. Akoša Horvátha. Prije početka mise smo se dogovorili tko će što raditi, nositi svijeće, kadionicu, križ, držati nadbiskupu štap. Ministrantima je također ova misa bila posebna, drugačija od ostalih, jer je tu bio nadbiskup, što se ne dešava često, a i bili smo pod dodatnim pritiskom da sve bude u redu, jer je sveta misa prenošena uživo na televiziji. Na kraju, sve je bilo kako treba i kako dolikuje. Svečano smo proslavili našu nebesku zaštitnicu.

Ovo misno slavlje ćemo vjerojatno pamtiti dok smo živi. Ipak, blagoslov kapele nije nešto što se dešava svake nedjelje. Kapela se već počela koristiti, a nadam se da će nama župljanima dobro služiti i da će sve mise i pobožnosti u njoj dati puno plodova.

Nikola Vukić

U Paulinumu su, kao i širom naše zemlje zazvonila školska zvona. Kako bismo u kršćanskom duhu započeli novu 2023/24. školsku godinu, u kapelici sjemeništa nam je novi rektor dr. Fehér Tivadar održao misu uz prekorisnu propovjed: „Poštovani profesori, svi koji rade na dobrobit sjemeništaraca! Isus je otvorio knjigu Izaije, i protumačio onima oko njega, što se dogodilo u njemu, i u tom trenutku na svijetu. Stigao je Mesija.

Mi smo isto tako otvorili knjigu evanđelja, da bismo malo dublje vidjeli što se događa tu na početku i kroz čitav tih 9 mjeseci, što ćemo tu raditi pod zaštitom ove institucije, gdje Isus formira vas preko discipline, učenja, molitvenog života, po sakramentima, pa i onda, ako je čovjek sam, i poslije vrijednog rada dano mu je vrijeme za odmaranje.

Naš Učitelj kaže: „Poslao me da donesem radosnu vijest siromasima... da proglasim godinu milosti...“ (Lk 4,18-19) Škola, radno mjesto – po Božjoj volji – uvijek je stvaranje vrednota. Vrednota pak uvijek donosi radost onome, koji je nju stvorio – ili – koji je nju darovao drugoj osobi. U ovoj školi svi odgojitelji, svi profesori poslati su da donesu vama radosnu vijest: to je prvotno Isusa Krist u njihovoj osobi, zatim nauka, koju, predavši vama, osposobljuje vas da i vi znate stvoriti radost tu, u sebi, zatim drugima – u ovom ili onom zvanju, zanimanju, a najviše u osobnim kontaktima kao član obitelji, ili kao budući svećenik u nekoj zajednici. Onaj, koji stanuje pod ovim krovom, svhaća da je izuzetno blagoslovljen. Običan tjedan nikako nije običan pred Bogom, ni pred mladim čovjekom, koji uvijek razmišlja u prisustvu Isusa Krista. Ako u ponedeljak ne zna čovjek radost roditi u sebi, zbog izvršenja dužnosti, onda nažalost, neće znati ni drugome radost stvoriti. I nema gore osobe, koji ne zna iz sebe božanski mir, staloženost, radost pružati trajno onome, s kojim surađuje. Bog od vas točno ono očekuje, što je Isus rekao: Poslao me da donesem radosnu vijest... – u jedno dobro napravljenoj zadaći, odgovaranju, u kulturnom ponašanju, naročito u osjećajnom svijetu primati opomene, pohvale. Podići kolegu, koji možda krivo razmišlja, i ne sa Isusom zajedno. Divno je izrasti u čovjeka, koji u svim ovim izmišljenim, uveličanim ili realnim tragedijama u svijetu, zna vidjeti ono daleku veću dobrotu, i time obradovati bližnjega.

Isus ovo očekuje od vas, poglavari i profesori, svi, koji zbog vas rade tu, i koje izdržava narod između Dunava i Tise – da u vama bude samo radost, i spremnost ispraviti ono, što se mora ispraviti, i izgraditi u sebi duhovnu i moralnu vrednote.

Evo, Isus je otvorio svitak, da bi znali što se dogodilo u njemu. Tu je otvoreno evanđelje da biste znali što će se dogoditi u vama. U ovoj Instituciji najvažnije je primiti tog Isusa, i s njim hodati ne samo 4 godine, nego cijeloga života.

Žrtva se nastavlja dalje, iza riječi sam Uskrsli dolazi k nama. On je Očeva radost, i želi da početak i u nama bude radost, ona duboka, božanska radost. Time čemo početi, a sutra i prekosutra odgajajte u sebu onu sposobnost da drugima date radost svojim radom, jer time ispunjavate smisao vašeg života, tj., da na kraju, u savijesti nosite ljude pred nebeskim Ocem, koji će primiti i dovršiti sve ono blago što ste stvorili ovdje, na zemlji sa njegovim Sinom. Amen.“

Nakon mise smo imali i Veni Sancte, odnosno, zaziv Duha Svetoga. Nakon mise je rektor pozdravio prvaše i predstavio nove i stare profesore koji će predavati u ovoj školskoj godini.

Prvi puta od kako postoji “Paulinum”,  školska godina je završena bez rektora i ravnatelja.

Deset dana iza završetka šk.g. za učenike 4. razreda je započela matura, koja je održana od 16..- 22. lipnja. Maturanti su prvo polagali pismene ispite a potom i usmene. Svi maturanti su uspješno položili svoj prvi veliki životni ispit.

Maturalno slavlje nije održano zbog smrti rektora.

Profesori su se na kraju mature pozdravili sa slavljenicima i poželjeli im uspjeh i blagoslov u životu.

I mi ih pozdravljamo sa naljepšim pozdravom “Bog vas blagoslovio”.

Antonij Kontra i Nikola

Subotica, 01.srpnja 2023.

Za vrijeme boravka svetog Oca Franje u Budimpešti, od 28. do 30. travnja, mnogi su I iz naše zemlje bili na susretu sa njim. Pitomac Paulinuma i učenik Biskupijske klasične gimnazije HUSZÁR ANDOR je bio kao kao naš predstavnik sa svojom župom I mladima. Njih je predvodio njegov župnik u Čantaviru, Róbert Utcai.

Bilo je to lijepo, duhovno bogato I nezaboravno slavlje u zajedništvu sa Svetim ocem.

Antonij Kontra i Nikola Vukić

Subotica, 01. srpnja 2023.

Iz Ministarstva prosvete Republike Srbije primili smo dopis u kojem stoji slijedeće: “U skladu sa kalendarima obrazovno-vaspitnog rada za osnovne i srednje škole, kojima je data mogućnost odstupanja od utvrđenog broja nastavnih dana do 5 %, drugo polugodište školske 2022/2023. godine za učenike osnovne i srednje škole, u delu koji se odnosi na redovnu nastavu, završava se u utorak, 6. Juna 2023. Godine”.

Prohujala je još jedna školska godina i u našoj školi, Biskupskoj klasičnoj gimnaziji, koja se nalazi u zgradi sjemeništa PAULINUM u Subotici. Što smo stariji vrijeme sve brže teče. To je znak da odrastamo pripravljajući se za život u raznim pravcima I zvanjima. Vjerujemo da smo svi vrijedno učili i na kraju smo ocjenjeni za uspjeh koji smo postigli svaki po svojim posobnostima i mogućnostima. Pred nama je školski odmor koji trebamo iskoristiti svaki na svoj način ali tako kako bi smo na jesen bili duhovno i duševno pripravljeni sa sledeću školsku godinu. Neće nam biti na odmet ni fizički posao jer stara latinska kaže: „Zdrav duh u zdravom tijelu“.

Zahvaljujemo se poglavarima, profesorima, domaćicama, kuharicama i ženama koje su se brinule za naše rublje. Svi su na svoj način doprinijeli da se osjećamo lijepo, dobro i zadovoljno.

A najljepše smo se zahvalili na uspješnoj godini Ocu nebeskom sa misom zahvalnicom, u utorak, 06. lipnja 2023.

Ako Bog da, vidimo se na jesen kada ćemo pozdraviti upisane u prvi razred kao što se ovim putem pozdravljamo i sa ovogodišnjim maturantima i želimo im blagoslovljeni put u željena životna zvanja..

Antonij Kontra i Nikola Vukić

Subotica, 01. srpnja 2023.

Na ovu temu je pisano više u osmrtnici u prošlom broju Zvonika.

24. svibnja 2023. prešao je u vječnost naš rektor Josip Mioč (József Miocs) u 82. godini života i 55. godini svećeništva. Godinama se tiho borio protiv teške bolesti koja ga je konačno, po Božjoj providnosti, nadvladala. Dva dana prije smrti je još obilazio ured Tajništa, zbornicu i radio na nekim spisima. U utorak, 23. svibnja je prebačen u bolnicu iz koje ga je naš Otac nebeski 24. u srijedu pozvao k sebi.

U četvrtak, 25. svibnja je naša mala zajednica, u sjemenišnoj kapeli, imala misu zadušnicu za rektora.

Misa zadušnica za širi puk je bila u petak, 26. svibnja, u subotičkoj katedrali u 17.30 h. Sprovodna misa je bila u Kuli u subotu, 27. svibnja u 11.00 h a sprovod u 13.00 h na groblju u Kuli.

Svi učenici naše gimnazije koji su mogli bili su na sprovodu.

Rektoru mons. Josipu Mioč želimu pokoj vječni i doviđenja u nebu !

Antonij Kontra i Nikola Vukić

Subotica, 01. srpanj .2023.

Rektor malog sjemeništa „Paulinum”  i ravnatelj Biskupijske klasične gimnazije „Paulinum”,  mons. mr. art. József Miocs, papinski prelat i naslovni opat, preminuo je u subotičkoj bolnici u jutarnjim satima 24. svibnja, u 82. godini života i 55. godini svećeništva.

Monsinjor Miocs rođen je u Kuli 16. travnja1942. godine, od oca Stanislava i majke Éve. Studij teologije pohađao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 1961. do 1969. godine. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1968. u Subotici. Dana 25. srpnja 1968. imenovan je misnikom u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Bečeju, gdje je djelovao do 1. srpnja 1969. Župnim vikarom u Župi sv. Terezije Avilske u Subotici imenovan je 15. kolovoza 1969., a nešto kasnije i bilježnikom u Biskupijskom ordinarijatu. Nastavnikom pjevanja u gimnaziji „Paulinum“ imenovan je 4. rujna 1970. i prvim prefektom malog sjemeništa. Radi nastavka studija crkvene glazbe upućen je u Zagreb 12. rujna 1973. Članom Liturgijskog vijeća za svetu glazbu imenovan je 27. veljače 1974. Studij na institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu završio je 25. lipnja 1975. uz titulu „artifex musicae sacrae“. Bio je profesor glazbe i crkvenog pevanja u gimnaziji „Paulinum“, te ravnatelj zbora u katedrali – bazilici sv. Terezije Avilske. Pomoćnim duhovnikom malog sjemeništa imenovan je 22. kolovoza 1975. Od 1. veljače 1980. je proravnatelj, a od 5. studenog iste godine ravnatelj „Paulinuma“.

Rektorom sjemeništa imenovan je 15. studenog 1988., a braniteljem siromašnih bio je od 9. studenog 1989. do 31. listopada 1991. Biskupski konzultor je bio od 30. studenog 1989. do 25. svibnja 1995. Naslovnim kapelanom Njegove Svetosti imenovan je 6. srpnja 1992. Članom Prezbiterijskog vijeća i Vijeća za liturgijsku glazbu imenovan je 11. ožujka 1996., a članom Vijeća za sjemeništa BKJ 10. listopada1998. Na čast prelata Njegove Svetosti imenovan je 23. rujna 2004., a opatom sv. Marije od Szőrega 15. travnja 2013. Bio je član IAH – Svijetskog himnološkog društva, CEDAME – Europskog crkvenog glazbenog društva, Mađarskog društva crkvenih glazbenika i Hrvatskog društva crkvenih glazbenika. Bio je i skladatelj te je skladao „Missu Theresijanu“ (Misa sv. Terezije – za jednoglasno i višeglasno pjevanje). Objavio je slijedeća djela: Pjevajte Gospodinu (zbirka višeglasnih djela), Orgulje Subotičke biskupije, Psalmi (za pjevače). Među brojnim drugim nagradama, odlikovan je i Viteškim križem mađarskog reda za zasluge.

Tko to još ne voli pjevati ,,Hosana’’ na Cvjetnicu i ,,Aleluja’’ na Uskrs?! Da bi postojala ova dva poklika, moralo je biti i onoga ,,Raspni ga’’ na Veliki Petak. Iz ljubavi prema svijetu svoj ovozemaljski život Isus je završio teškom mukom, te smrću na križu. ,,Jer je Bog tako ljubio svijet da nam je dao svog jedinorođenog Sina, da svaki koji u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni’’. (Iv 3, 16)  Uz njega skoro nitko nije ostao, svi su se njegovi najbliži razbježali i ostavili ga samoga. Mislili su da je ovoga puta zlo uspjelo pobijediti dobro. Međutim, to se nije dogodilo. Isus je nakon tri dana uskrsnuo od mrtvih. Događaj njegova uskrsnuća predstavlja najvažniji trenutak povijesti čovječanstva – Život je pobijedio smrt. Radosna vijest uskrsa prvo je bila naviještena Isusovoj majci i pobožnim ženama koje su ga pratile.

Ova činjenica je veoma bitna, jer žena u Starome zavjetu nije mogla biti svjedokom. Krist na ovaj način obznanjuje davno zaboravljenu istinu: muškarac i žena su jednaki u svom dostojanstvu pred Bogom! Istoga dana, Spasitelj  se u tjelesnom obliku ukazuje svojim učenicima i tako raspršuje njihovu nevjeru. Gospodin šalje Duha Svetoga na apostole, koji primaju dar jezika i odlaze po svem svijetu šireći poruku Evanđelja, što je i dan – danas obveza svih kršćana. Kristova muka i križ putokaz su nam k vječnom Uskrsu. Dakle, prigrlimo svaki svoj križ i pođimo za Njim, kako bismo imali vječni život i bili uvijek u Spasiteljevoj blizini.

Antonij Kontra

Liturgijski kalendar 25. travnja slavi dan sv. Marka, jednog od četiru evanđelista. Sveti Marko nakon što se pristupio apostolima, najprije je bio sljedbenik sv. Petra apostola, a zatim sljedbenik sv. Pavla na njegovim misijskim putovanjima. Ipak sv. Marko je bio najvjerniji sv. Petru. Pošto su rimljani i apostoli vidjeli da je sv. Petar ostario, zamolili su sv. Marka da napiše ono što je sv. Petar njima navjestio. Sv. Marko je bio osnivatelj Aleksandrijske crkve i prvi biskup toga grada, gdje je kasnije podnio mučeničku smrt. Njegovi smrtni ostaci su kasnije odnešene u Veneciju gdje do danas ne samo venecijanci, nego ga cijela Crkva slavi. Sjemeništarci „Paulinuma“ svake godine na poseban način slave dan sv. Marka, prije svega jer je jedan od najvećih svetaca i pisaca evanđelja, a zatim jer njegovo časno ime nosi naš duhovnik mons. Marko Forgić. Toga dana uvijek imamo zajedničku svetu misu i zajednički agape, kojim nas časti naš duhovnik.

U velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici, 27. ožujka obilježena je 150. obljetnica rođenja biskupa Lajče Budanovića. Otac i majka biskupa Budanovića bili su Albe i Đula, a živjeli su u u Bajmaku, gdje je Lajčo završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Subotici i Kalači,  potom odlazi na bogosloviju. Za svećenika je zaređen 1897. godine. Bio je na službi u Santovu, Kaćmaru, Subotici, Novom Sadu, Somboru, Beregu i Baji, a 1920. godine je imenovan župnikom središnje subotičke župe sv. Terezije Avilske. Kao svećenik, bavio se prije svega pastoralno-duhovnim radom. Sastavio je molitvenik Velika slava Božja, kao i još nekoliko drugih molitvenika. Brinuo je za siromašne radnike i materijalno pomagao vjernike u školovanju djecu. Administratorom Bačke apostolske administrature imenovan je 1923. godine, a za biskupa je zaređen 1927. Prva briga bila mu je odgoj budućih svećenika. U prvoj godini upravljanja Bačkom apostolskom administraturom otvorio je mala sjemeništa u Baču i Senti, koja nisu bila dugog vijeka. Konačno je 1938. godine, u zgradama svoje zaklade u Subotici, otvorio malo sjemenište Paulinum, jer je tome, kao i mnogim drugim njegovim planovima, na put stao Drugi svjetski rat. Bavio se i uređivanjem Bačke administrature, te je ustanovio Senat crkvenih općina i sastavio Codex Bačiensis – Bački zakonik. Izgradio je mnoge crkve: na Paliću i Kelebiji, u Dudovoj šumi, Maloj Bosni, Đurđinu, Bačkom Petrovcu, Feketiću, Apatinu i na mnogim drugim mjestima. Započeo je izgradnju katedrale – današnje crkve Uskrsnuća Isusova u Subotici – ali je na put tom poduhvatu stao rat. Također je planirao otvoriti i bogosloviju, ali u tome nije uspio. Djelovao je i na kulturnom području. Zbog toga je, u želji da osnuje katoličko-hrvatski dom, počeo kupovati zgrade u Subotici. Osnovao  je Subotičku maticu, koja je trebala postati središnjom kulturnom institucijom bunjevačkih Hrvata. Osniva također i Zakladu biskupa Budanovića, a njezinu imovinu stavlja pod upravu Subotičke matice. Bio je i dobar poznavatelj prava, kako crkvenog tako i civilnog, te je više puta branio svoje ustanove pred crkvenim i svjetovnim sudovima. Jednu od parnica je i opisao u svojoj knjizi Lukno ili kongrua. Bavio se i književnim radom, a najviše je pisao za Neven i Subotičku Danicu. Za vrijeme rata nije mogao vršiti svoju upraviteljsku dužnost, a 1944. imenovan je generalnim vikarom za dio nadbiskupije. Administratorom ponovo postaje dvije godine nakon toga, odlukom nuncijature u Beogradu. Komunističke vlasti progonile su Crkvu, oduzele joj skoro svu imovinu, zabranjene su crkvene i nacionale udruge, a i sam biskup je fizički napadnut u Somboru 1952., kada je trebao krizmati. Na kraju, biskup Lajčo Budanović umire 1958. godine u Subotici u 85. godini života, izmoren trudom i radom za dobrobit povjerenog mu naroda Božjeg, te počiva u katedralnoj crkvi svete Terezije Avilske u Subotici.